gust
11Gust — (g[u^]st), n. [Icel. gustr a cool breeze. Cf. {Gush}.] 1. A sudden squall; a violent blast of wind; a sudden and brief rushing or driving of the wind. [1913 Webster] Snow, and hail, stormy gust and flaw. Milton. [1913 Webster] 2. A sudden violent …
12gust — gȕst m <N mn i/ ovi rij., G ā/ ōvā> DEFINICIJA reg., v. gušt ETIMOLOGIJA v. gušt …
13gust — {{/stl 13}}{{stl 8}}rz. mnż I, D. u, Mc. guście; lm M. y || a {{/stl 8}}{{stl 20}} {{/stl 20}}{{stl 12}}1. {{/stl 12}}{{stl 7}} wrodzone lub nabyte poczucie piękna, właściwych proporcji, elegancji; smak : {{/stl 7}}{{stl 10}}Mieć dobry gust.… …
14gušt — gȕšt m <N mn i/ ovi rij., G gȗštā> DEFINICIJA reg. 1. užitak, gust 2. ukus [to je po mojem guštu] FRAZEOLOGIJA ne dati gušta (komu) ne dopustiti komu da trijumfira, ne dati mu prilike da se veseli, inatiti se s kim zato da se ne bi osjetio… …
15gust — gȗst prid. <odr. ī, komp. gȕšćī> DEFINICIJA 1. (o tekućini, plinu, tvari ili cjelini) čije su čestice čvrsto sabijene, dijelovi mnogobrojni na svom prostoru ili imaju znatnu količinu krutih dijelova, opr. rijedak 2. koji se odlikuje… …
16gȗst — prid. 〈odr. ī, komp. g‹šćī〉 1. {{001f}}koji ima mnogo čestica u tekućem ili žitkom stanju (o tekućini, plinu, tvari) [∼a juha; ∼a otopina; ∼a boja], opr. rijedak 2. {{001f}}kojemu su nabijeni sastavni dijelovi, koji se odlikuje gustoćom [∼i… …
17gust — Mot Monosíl·lab Nom masculí …
18gust — (n.) 1580s, possibly a dialectal survival from O.N. gustr a cold blast of wind (related to gusa to gush, spurt ) or O.H.G. gussa flood, both from P.Gmc. *gustiz, from PIE *gheus , from root *gheu to pour (see FOUND (Cf. found) (2)). Probably… …
19gust — [n] rush, eruption access, blast, blow, breeze, burst, explosion, fit, flare up, flurry, gale, outburst, paroxysm, passion, puff, sally, squall, storm, surge; concepts 524,787 Ant. trickle …
20gust — ► NOUN 1) a brief, strong rush of wind. 2) a burst of rain, sound, emotion, etc. ► VERB ▪ blow in gusts. DERIVATIVES gusty adjective. ORIGIN Old Norse …
